Nobelova nagrada za mir za 2009. godinu američkom predsjedniku Baracku Obami u javnosti je tumačena kao zalog nade, politička odluka kojom se željelo osnažiti njegov program za globalni razvoj temeljen na mirovnim načelima i globalnoj suradnji. Nobelova nagrada iz ekonomije dodijeljena renomiranoj američkoj politologinji Elinor Ostrom izazvala je znatno manje pozornosti u široj javnosti, ali i nju je moguće tumačiti kao političku poruku, odaslanu u godini koja je trebala donijeti novi globalni dogovor o mjerama za ublažavanje klimatskih promjena. Obrazloženje odluke Švedske kraljevske akademije znanosti navodi kako je Ostrom “osporila uobičajeno stajalište prema kojemu se zajedničkim resursima loše upravlja, te ih je potrebno ili privatizirati ili podvrgnuti državnoj kontroli”.