Društvo podupire sveučilišta vjerujući kako čuvanjem, prenošenjem i stvaranjem znanja ona služe općem dobru i unapređuju ljudski život. Javno financiranje sveučilišta u tom je smislu izraz povjerenja zajednice u jedinstvenu društvenu ulogu sveučilišta. Od sveučilišta se očekuje da opravdaju povjerenje društva tako što će održavati svoj ugled u javnosti, kako akademskim postignućima tako i brižnim čuvanjem integriteta profesije nastavnika i znanstvenika. No, u protekloj je godini na Sveučilištu u Zagrebu, najstarijemu i najvećem sveučilištu u Hrvatskoj, ideja sveučilišta kao institucije koje unapređuje društvo duboko nagrižena. Dva niza događaja – istrage i suđenja u akciji “Indeks”, te ponovljeni napadi na jednog nastavnika Sveučilišta u Zagrebu – simptomi su iste bolesti. U oba je slučaja, naime, akademska zajednica nakon javnog razotkrivanja nemoralnih i nezakonitih praksi unutar Sveučilišta propustila prigodu da vrati narušeno povjerenje društva u opravdanost svog postojanja i svoju specifičnu humanističku misiju, te je svojim nedjelovanjem i dodatno ojačala stav u javnosti prema kojemu sveučilište, da reformuliram jednu Liessmannovsku sintagmu,1 postaje supermarket za diplome.